Napredna tražilica

MTD - Inovacija u dentalnoj medicini

 

Inovacija u dentalnoj medicini

 Nastala u Švicarskoj, koristeći se znanstveno utemeljenim inovativnim rješenjima, tvrtka je postala vodeći ekspert u borbi protiv oralnih bolesti uzrokovanih bakterijskim infekcijama.

 Autor: dr. Michael Homm, PhD in Chemistry

 

Dvije „goruće“ teme današnje stomatologije su parodontitis i periimplantitis. Parodontitis je, nakon karijesa, druga najčešća bolest u oralnoj šupljini, tako da je i u industrijaliziranim zemljama pogođeno otprilike 15 % stanovništva, odnosno globalno oko 750 milijuna ljudi pati od nekog oblika parodontalne bolesti. S druge strane incidencija periimplantitisa ubrzano raste i prema najnovijim podacima (Derks i drugi) otprilike 65 % od, današnjih globalno postavljenih 800 milijuna implantata, zahtijevat će biološko tretiranje.

Iako postoji puno razlika između navedenih indikacija, jedna im je važna činjenica zajednička – izazvane su bakterijskim infekcijama! Samim time liječenje ovih bolesti neće biti dugoročno uspješno ako taj bakterijski izazov ne bude pod kontrolom.

 

Vrijeme je za promjenu paradigme

Desetljećima je odabrani parodontalni tretman bio usmjeren na mehaničko tretiranje (kiretaža). Temeljito skaliranje i poliranje površina (korijena) u cilju uklanjanja ostataka zaraženog tkiva i bakterijskog biofilma i danas, kao koncept, pronalazi velike koristi i u liječenju periimplantitisa. Međutim, dokazano je da samo mehaničko tretiranje u većini slučajeva nije dovoljno. Dubina džepova, zakrivljenja korijena, furkacije, kontaminirane površine implantata itd., često onemogućuju uklanjanje svih zaraženih tkiva i biofilma na zahvaćenim područjima. Samim time bakterijska rekolonizacija dogodit će se vrlo brzo upravo na tretiranim mjestima, što će dosta otežati zacjeljivanje i regeneraciju. U tim situacijama jedino dodatni tretman može poduprijeti dugoročni uspjeh mehaničke obrade.


Zato su antibiotici dugo bili, odnosno još uvijek se smatraju važnim dodatnim terapijskim sredstvom. Međutim, jesu li sistemski antibiotici, koji se šire po cijelom tijelu, još uvijek jedini odabir? Postoje li druge, pametnije opcije?

 

Što je potrebno… gdje je potrebno?

Svrha ovih inovativnih medicinskih proizvoda nije zamijeniti, nego nadopuniti temeljito mehaničko tretiranje zahvaćenih mjesta. Njihove jedinstvene karakteristike stvaranja zaštitnog filma na tretiranome mjestu omogućuju tkivu brže izlječenje te dugotrajniju zaštitu od ponovljenih bakterijskih destrukcija. Linija proizvoda Gelcide, namijenjena za eksponirana područja u usnoj šupljini (npr. parodontni džepovi), sadrži medicinske smole koje u dodiru s tekućinom (npr. slinom ili klavikularnom tekućinom) tvore film i zabrtve tretirano mjesto. Kod ImplaLine (Implaprotect, Implacure), namijenjene za zatvorena područja (npr. regeneracija kosti nakon tretmana periimplantitisa), primjenjuje se hijaluronska kiselina radi brže regeneracije.

U navedenim se proizvodima upotrebljava mala količina vrlo učinkovite antimikrobne kombinacije piperacilina i tazobaktama kako bi se tretirana područja i mehanički zaštitila od daljnje destrukcije prouzročene prisutnošću bakterija. Tretmani se mogu završiti u jednom posjetu i nemate razloga za zabrinutost oko daljnje suradljivosti pacijenta (npr. propisano uzimanje sistemskog antibiotika). Stomatolog ovdje ima potpunu kontrolu nad liječenjem!

 

Vidljivi rezultati

Pouzdajući se u novi inovativni koncept, mnogi kliničari osvjedočili su se dobrim rezultatima kod svojih pacijenata (slike ljubaznošću dr. Fernanda Duartea DDS):

 

Ako želite saznati više o ovim uzbudljivim rezultatima, slobodno nas kontaktirajte: Davor Šerbec / dsd@medtechdental.com 

 

Dijagnostika

Za postavljanje dijagnoze periimplantatnog mukozitisa i periimplantitisa potrebna je samo parodontološka sonda. Radiološka situacija može se dokumentirati pojedinačnim intraoralnim snimkama. Razvoj situacije trebalo bi pratiti i jasno dokumentirati. To je jedini način da se utvrde promjene nalaza kako bi se potom u ranoj fazi mogla provesti minimalno invazivna terapija. Kao standardni pokazatelji primjenjuju se:


– Kontrolni popis “Anamneza”(kod svakog pregleda)

– Prikupljanje svih nalaza (jednom godišnje)

– Prisutnost plaka (kod svakog pregleda)

– Upala/oteklina gingive (vizualna procjena kod svakog pregleda)

– Krvarenje nakon sondiranja (BoP): ovisno o profilu rizika (jedan do dva puta godišnje)

– Dubina sondiranja: ovisno o profilu rizika (jedan do dva puta godišnje)

– Radiološki nalazi (svake dvije do tri godine).

U svakom posjetu treba kratko provjeriti opću anamnezu i dokumentirati promjene (vidi također Koncept praćenja prema Monjeu i sur. ). 


Ovdje bi trebalo provjeriti profil rizika pacijenta tako da se ažurira stomatološka, odnosno opća anamneza kako bi se dobile informacije o razvoju situacije, eventualnim metaboličkim bolestima (diabetes melitus), konzumaciji lijekova i duhana. Cjelokupna dijagnostika sa svim dentalnim parametrima (i provjerom suprakonstrukcije) provodi se svakih 12 do 15 mjeseci, ovisno o individualnom riziku pacijenta. 

Postoje mnoge vrste dokumentacije, bilo ručno ili elektronički. Važno je da su nalazi prikazani vizualno pregledno i da se mogu pratiti promjene (npr. parodontološki status). Daljnje točke koje se odnose na provjeru protetske suprakonstrukcije neophodne su u okviru redovitog praćenja, a uključuju provjeru mobilnosti veze s implantatnom nadogradnjom i uvjete okluzijskog opterećenja.

Provjera indeksa plaka pokazuje prije svega “motivaciju” pacijenta, kako provodi oralnu higijenu kod kuće i jesu li potrebni dodatni motivirajući i edukativni razgovori. Indeks ne daje nikakve informacije o “kvaliteti plaka”. Vizualna provjera stanja mekog tkiva oko implantata u smislu postojanja crvenila, oteklina i recesija dio je svakog kontrolnog pregleda.

Redovita provjera dubine sondiranja oko implantata preporučuje se nakon završene faze oseointegracije. Rizik da će postupak sondiranja oštetiti površinu implantata prema podacima iz različitih istraživanja ne postoji. Prema tome mogu se upotrebljavati klasične parodontološke sonde. Rano otkrivanje periimplantatnog mukozitisa je elementarno jer je prelazak u periimplantitis neprimjetan. 

Osim dubine sondiranja, BoP je još jedan važan nalaz. On ukazuje na prve upalne promjene periimplantatne sluznice. Dodatno gnojenje uglavnom je znak postojećeg periimplantitisa. Gubitak kosti ili procesi pregradnje periimplantatne kosti mogu se prepoznati samo na rendgenskoj snimci. Općenito se preporučuje pojedinačna periapikalna snimka snimljena pod pravim kutom.

Idealno bi bilo da se snima s predloškom kako bi se izbjegla odstupanja zbog različitih postavki. Da bi se bolje mogli procijeniti procesi pregradnje, preporučuje se pored dubine sondiranja u trenutku protetske opskrbe, izraditi i rendgensku snimku. 

Tako se početna situacija može bolje usporediti s mogućim resorpcijskim procesima. Nije svaki gubitak kosti oko implantata povezan s periimplantitisom. Procesi fiziološke pregradnje nakon protetske opskrbe ZE također uzrokuju gubitak kosti. Oni u usporedbi s periimplantitisom, nisu upalni ili progresivni.

 

Profilaktičke mjere


Čišćenje

Čišćenje se provodi uz kombiniranu primjenu ručnih instrumenata (strugača i kireta) i strojnih tehnika (ultrazvučni/zvučni uređaji, pjeskarenje itd.). Opće mišljenje da nastavci ultrazvučnih i zvučnih uređaja te strugači i kirete trebaju biti izrađene od plastike, ugljika ili titanija kako se ne bi oštetila osjetljiva površina implantata prema najnovijim podacima više nije održivo. Posebno plastične i titanijske kirete često nisu prikladne za uklanjanje čvrsto prianjajućih naslaga. U aktualnom in vitro istraživanju koje su proveli Schmidt i sur. ispitane su sljedeće mogućnosti instrumentacije površine implantata : čelične, titanijske i plastične kirete, ultrazvuk (plastični i čelični nastavak), pjeskarenje niskoabrazivnim prahom (Perio), laser i implantoplastika dijamantnom brusilicom s naknadnim poliranjem. Jedan je implantat ostao kao kontrolna skupina netretiran. 

Prije i poslije primjena pojedinih metoda snimljene instrumentirane površine implantata pod elektronskim mikroskopom s povećanjem 1000 puta. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti površinu nakon instrumentacije s obzirom na moguće promjene i s tim povezanu promijenjenu kolonizaciju bakterija. Radna skupina došla je do rezultata da se preporučuju gotovo svi gore navedeni oblici instrumentacije. Samo je čelična kireta u usporedbi s ostalim metodama uzrokovala značajno veću hrapavost površine i stoga se ne bi trebala upotrebljavati. Ali nisu utvrđene statistički značajne razlike u pogledu stvaranja biofilma nakon različitih metoda instrumentacije.

Kao preporuka može se izreći da primarni cilj treba biti ukloniti patološke naslage. Sve “nuspojave” moraju se u skladu s tim uzeti u obzir u analizi rizika. U principu, strojne metode nude brojne prednosti, ali ne zamjenjuju u potpunosti upotrebu ručnih instrumenata . Pjeskarenje mješavinom vode i praha često ima smisla. Važno je da se primjenjuje minimalno abrazivni glicinski prah i da se upotrebljava posebna mlaznica za ovo područje. I upotreba ručnih instrumenata i strojni postupci zahtijevaju opsežno poznavanje odgovarajuće indikacije kada je riječ o implantatima, kao i upoznatost s kontraindikacijama.

Obrazac za procjenu rizika od periimplantitisa sveučilišta u Bernu

Kao preporuka može se izreći da primarni cilj treba biti ukloniti patološke naslage. Sve “nuspojave” moraju se u skladu s tim uzeti u obzir u analizi rizika. U principu, strojne metode nude brojne prednosti, ali ne zamjenjuju u potpunosti upotrebu ručnih instrumenata . Pjeskarenje mješavinom vode i praha često ima smisla. Važno je da se primjenjuje minimalno abrazivni glicinski prah i da se upotrebljava posebna mlaznica za ovo područje. I upotreba ručnih instrumenata i strojni postupci zahtijevaju opsežno poznavanje odgovarajuće indikacije kada je riječ o implantatima, kao i upoznatost s kontraindikacijama.

 

Dodatne mjere

Čišćenjem jezika na kojem se nalazi velik broj mikroorganizama pozitivno se podupire uspjeh liječenja. Time se uklanja više od 80 posto bakterija koje su odgovoren za zadah i za ponovnu infekciju očišćenih područja. Pored mehaničkog uklanjanja bakterijskog filma, mogu se primijeniti i kemijski postupci poput ispiranja klorheksidinom, limunskom kiselinom, vodikovim peroksidom ili natrijevim hipokloritom kao pomoćnim sredstvima za dezinfekciju površine implantata kolonizirane biofilmom. Lokalne antimikrobne mjere posebno su prikladne za prevenciju recidiva periimplantitisa.

Među antimikrobnim sredstvima u supragingivnom području klorheksidin ostaje jedno od ključnih sredstava. Djeluje i protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija, kao i protiv gljivica, kvasaca i nekih virusa. Međutim, zbog nuspojava u ovisnosti o koncentraciji poput promjene boje, pečenja sluznice i poremećaja okusa, ne bi ga trebalo upotrebljavati duže od tri tjedna. Za oralnu higijenu kod kuće mogu se upotrijebiti vodica za ispiranje usta poput Listerinea (Johnson & Johnson) ili Meridola (CP GABA) da bi se upotpunilo ručno ili strojno čišćenje. To isto vrijedi i za upotrebu probiotika.

 

Zaključak

Sažeto se može reći da je prevencija u osnovi glavni preduvjet za dugoročno očuvanje implantata. Ako već postoji periimplantitis, terapijski je spektar ograničen i ne može se predvidjeti uspjeh liječenja. Poznavanje individualnih čimbenika rizika i sveobuhvatna dijagnostika ukazuju na prilagođen način supragingivnog i subgingivnog uklanjanja biofilma. Temeljita oralna higijena kod kuće kao i individualni intervali praćenja stvaraju osnovu za dugoročno zdravlje. Kombinacijom profesionalne skrbi i pacijentove suradnje kod kuće mogu se smanjiti manifestacije periimplantatnih bolesti ili se mogu prepoznati u reverzibilnom stadiju i zatim liječiti minimalno invazivno.

 

PREUZMITE KATALOG...

vrh stranice